Kad pročitate ovu priču, verovatno ćete pomisliti: „Kamo sreće da smo mi imali ovakvu učiteljicu kao deca! Škola bi nam ostala u mnogo lepšem sećanju!”
I zaista… Da oni Desankini stihovi: „Od kolevke pa do groba najlepše je đačko doba” budu stvarno (i uprkos svemu) tačni, prosvetni radnici danas se trude na razne načine. Neki manje, neki više, a neki… neki iz petnih žila.
Već drugi petak u Narodnoj bašti okuplja se tako „družina III-3”, odeljenje Osnovne škole „Jovan Jovanović Zmaj”, sa svojom učiteljicom Jelenom Vukadinović.
Umesto u školskim klupama, nastavu realizuju među drvećem, na svežem vazduhu, okupani suncem. Imaju i improvizovanu tablu i sve se radi kao i na času, bez zabušavanja.
Danas je tako ova družina na času srpskog čitala „Ljubavnu pesmu” Milovana Danojlića, a stihovi su još lepše zvučali uz cvrkut ptica i zvuk vetra.
Zadaci iz matematike rešavali su se munjevitom brzinom, jer treći po redu je bio svima omiljeni čas – fizičko! Uz žmurke i odbojku deca su se toliko dobro provela da na kraju niko iz škole nije hteo kući!
I povrh svega, na odmoru je pao sladoled! Đaci i njihova učiteljica počastili su se zahvaljujući novcu koji su prikupili od prodaje rukotvorina na bazarima u školi.
Toliko je bilo zabavno da je i jedna umiljata kuca odučila da prisustvuje nastavi.
Komentari učenika bili su očekivani:
– Najbolji dan ikad!
– Sjajna ideja!
– Baš sam srećan!
– Možemo li ovako svakog petka?
– Av, av!
Učiteljica Jelena kaže da će „družini III-3” ovakva nastava u prirodi možda postati i praksa.
Ne bi nas iznenadilo da se na njih ugledaju i neka druga odeljenja i druge škole, pa da Narodna bašta postane jedna velika vesela škola. Što da ne?
#zdravopancevo #pancevo #prosveta

Tekst je preuzet sa Facebook stranice Zdravo Pančevo